Gavran peva labudovu pesmu

April za nama, bez sesija valjevskog opštinskog parlamenta, obeležio je rasplet devetomesečnog štrajka u nedeljniku „Napred”. Dragan Branković je preuzeo kormilo od smenjenog Jovana Bugarskog, mada primopredaja dužnosti još nije obavljena jer se bivši direktor i glodur jedinog valjevskog nedeljnika naprasno razboleo. Pre toga, Bugarski je „počistio” račun preduzeća i svom pravnom savetniku, valjevskom advokatu Spasoju Radoviću, četiri dana pošto je razrešen dužnosti, prebacio 600.000 dinara, dok je 112.000 dinara isplatio na ime honorara.

Pirova pobeda „Napredovih” štrajkača * Nova Srbija u SO Valjevo „čisti” nesposobne direktore javnih preduzeća i ustanova po cenu vanrednih lokalnih izbora * Na velikim mukama i okružni načelnik Goran Lučić * Zahuktava se preizborna kampanja u Tamnavi

April za nama, bez sesija valjevskog opštinskog parlamenta, obeležio je rasplet devetomesečnog štrajka u nedeljniku „Napred”. Dragan Branković je preuzeo kormilo od smenjenog Jovana Bugarskog, mada primopredaja dužnosti još nije obavljena jer se bivši direktor i glodur jedinog valjevskog nedeljnika naprasno razboleo. Pre toga, Bugarski je „počistio” račun preduzeća i svom pravnom savetniku, valjevskom advokatu Spasoju Radoviću, četiri dana pošto je razrešen dužnosti, prebacio 600.000 dinara, dok je 112.000 dinara isplatio na ime honorara (čak i onima koje će, dva dana pre smene, primiti u stalni radni odnos). Iako je dokumentacija još uvek nepotpuna, Bugarski je advokatu Radoviću, valjda shodno onom ugovoru o godišnjem pazaru od 30.000 evra (u dinarskoj protivvrednosti), do sada, od fakturisanih oko 1,9 miliona dinara, isplatio oko 950.000 dinara!

Bugarski je u redakciju primio Slavicu Pantelić-Cupać, Željku Milićević, Sašu Radosavljevića i Aleksandra Rankovića, a u računovodstvo Ivanu Terzić i Suzanu Petrović. njih šestoro je, potom, tražilo od odbornika SO Valjevo da razreše Dragana Brankovića, u čemu su ih navodno podržali svi osim 14-15 odbornika NS i SPS (!), a potom ipak primilo rešenja novog v. d. direktora o prinudnim odmorima do 45 dana sa platama u iznosu od 60 odsto svog tromesečnog proseka. Izvisila je jedino Branka Osmanović, koja je, izgleda, bila primljena na određeno vreme, a jedina je ispunjavala uslove propisane statutom i pravilnicima „Napreda”.

Ceh je, po svemu sudeći, platila zbog sukoba sa „glavnim savetnikom” bivšeg direktora, koji se „mešao u (dotadašnju) uređivačku politiku”, mada nije isključeno da je, sam ili u koautorstvu, čak pisao pojedine tekstove potpisivane sa N. N., te načinio nekoliko krucijalnih fotografija. Taj sukob odigrao se pre nekoliko meseci na tdašnjoj „ratnoj lokaciji” u MZ „Gorić”, pri čemu je došlo do međusobnog grebanja i šljepanja, a obe strane su zvale policiju, koja je urednu službenu belešku sačinila. Doduše, Branku Osmanović su, svojevremeno, za klevetu tužili „Napred” i bivša direktorka Olga Petrović. Taj spor u Opštinskom sudu vodi sudija Veljko Marić, a Jovan Bugarski i advokat Spasoje Radović su, izgleda, povukli tužbu pisanu u ime „Napreda”.

GAVRAN – Zbog svega toga, a i Brankovićevog nesnalaženja, „Napred” se na kioscima nije pojavio 7. aprila. njegovo „hoću-neću, ne znam sa kime ću” bilo je zgodan alibi za obe do tada zaraćene strane da „ne poture leđa” i ne naprave novine, kako je to situacija nalagala, za manje od 24 sata! Tek kada se električnom bušilicom (opštinskog) majstor Miće „ušlo u posed”, komisija Opštinske uprave mogla je da načini zapisnike „o zatečenom stanju”.

„Napred” je, potom, 14. aprila izašao na 44, a 21. aprila na 28 strana. Prvi su utisci da se, po automatizmu, posve vratio dugogodišnjem ukolotečenom stilu i šablonu uz tanušne pokušaje promena izgleda i sadržaja. U pomenuta dva broja beležimo i polemiku bivšeg dugogodišnjeg direktora i glavnog i odgovornog urednika Stevana Ćirića, sada u penziji, sa nešto mlađim ali još uvek jatornim kolegom (i dugogodišnjim prijateljem) Jovanom D. Stojićem, takođe penzionerom. Na Ćirićev tekst „Devet meseci novinarskog beščašća”, u kojem su glavni junaci socijalisti (SPS), Bugarski i Stojić, odgovorio je Stojić nošen samo njemu svojstvenom željom da dokaže nemoguće – kako i gavran ume da peva! A tek tvrdnja, kako Ćirić bezuspešno pokušava da ga „obrazovanog, ambicioznog... obori sa novinarskog Olimpa” neodoljivo podseća na priču za decu „Snežana i sedam patuljaka” u kojoj zla veštica stoji pred ogledalom i ponavlja: „Ogledalo, ogledalce moje, najlepši na svetu reci ko je”...

Inače, prvi valjevski narodni socijalista, drug Mika Jokić imade primedbi na naš tekst objavljen u prošlom broju Revije „Kolubara”. On i SNS, veli, nisu ožalili Slobodana Miloševića već su mu odali počast. Potom, ako je odrednica demagog bila u izvornom, grčkom značenju, u redu, ali ako je upotrebljena u pežorativnom smislu – nije u redu! Najzad, nikom on iz „Napreda” nije obećao da „neći izdati” (napore da se smeni Jovan Bugarski) već je rekao da će četiri odbornika narodnih socijalista doći na sednicu SO Valjevo. E sad, što bi rekao drug Jokić, to što su mu se oni iz SPS-a „namestili da ih ‘rca”, nije on kriv – „‘rcaće ih kad god mu se za to pruži prilika!”

METLA – Dve martovske sednice lokalnog parlamenta, kao i nastupi Miroslava Vukovića (NS), predsednika SO Valjevo potom, pokazuju da je Nova Srbija (NS), kao lider valjevske koalicije na vlasti sa devet odbornika, rešena da više ne dozvoli ucene pojedinih (koalicionih) partnera, tzv. „slobodnjaka” ponajpre, pa je po tom scenariju smenjen Jovan Bugarski, „na redu je Miroslav Rasulić, direktor JKP „Valjevo”, a neka se pripremi...”. Da bi bio obezbeđen kvorum za rad zamenjen je odbornik Miroslav Milinović (NS) i umesto njega zapisan je Milutin Luša Jovanović sa iste izborne liste. Potom je, sa liste SPO-a, čiji odbornici, zajedno sa kolegama iz DS, DSS i LS, rad SO Valjevo bojkotuju od novembra 2004. tražeći uvođenje privremenih mera i raspisivanje vanrednih lokalnih izbora, verifikovan mandat Dragutinu Guti Markoviću.

U Srpskom pokretu obnove (SPO) tvrde kako je reč o „još jednoj krađi mandata”. Pritom se pozivaju na Zakon o lokalnoj samoupravi u kojem se kaže da mandat novog odbornika (umesto pokojnog Miloša Jankovića iz Pauna) ne može biti zamenjen ukoliko stranka sa čije je liste izabran ne dostavi potpunu i potrebu dokumentaciju. A SPO tu dokumentaciju za Markovića nije dostavio. Dostavio ju je, doduše, za advokata Đorđa Pavlovića, ali bez potvrde da se Marković saglasio sa tim da bude „preskočen” prilikom izbora, što je takođe bila zakonska obaveza. Iz SO Valjevo je medijima stigla „artija” u kojoj se kaže da je tumačenje (o zameni mandata) pribavljeno od Ministarstva za lokalnu samoupravu Srbije. Ministar Lončar, u Mionici, a na pitanje novinara, reče da je protumačeno kako se mandat može zameniti, a ne i konkretna situacija u SO Valjevo. Dakle, opet „okruglo pa na ćoše” kao, uostalom, u sličnim situacijama od 2004. godine. Ministar Lončar je još jednom bio bliži Novoj Srbiji nego svojoj Demokratskoj stranci Srbije (DSS). Nije mu to ni bilo teško s obzirom na to da je pored njega sedeo Goran Lučić, načelnik Kolubarskog okruga, i nije reč prozborio. Ministarska se, valjda, ne poriče.

Lučić, uostalom, statira na načelničkoj funkciji, što se pretpostavljalo i kod njegovog postavljenja na mesto partijski nedisciplinovanog Radomira Stevanovića. To je sada još jasnije, posebno posle fijaska koji je pretrpeo pri pokušajima da poslove izgradnje regionalne deponije sa postrojenjem za reciklažu, u Kaleniću kod Uba, stavi u funkciju promocije DSS-a. Predsednici 11 opština iz Kolubarskog (Valjevo, Ub, Ljig, Mionica, Lajkovac, Osečina) i Mačvanskog okruga (Koceljeva, Vladimirci), kao i tri opštine sa područja grada Beograda (Lazarevac, Obrenovac, Barajevo) potpuno su ga „razvlastili”. Sami organizuju sastanke, a odlučili su i da formiraju posebno javno preduzeće, sa sedištem na Ubu, koje će voditi te poslove „kad im vakat dođe” umesto ranije planirane Direkcije za obnovu Kolubarskog okruga, što je bila ideja koju je Stevanović osmislio i uspevao da odbrani. Upravo na Ubu, na nedavnom sastanku Okružnog odbora DSS-a, Lučić je, u prisustvu „gubernatora” Milana Dimitrijevića Jarca iz partijske centrale, izrazio bojazan da mu se sprema smena zbog nezadovoljstva njegovim učinkom na funkciji koju obavlja.

POSLANIČKA KIBLA – Novonastalu sitaciju u SO Valjevo, a i šire, tumačio je, gostujući na VTV-u, republički poslanik Milorad Belić (NS). Prosto pleni neverovatna lakoća, kojom je on, gotovo lepršavo, na samo sebi svojstven način, napunio do vrha „poslaničku kiblu”! Čovek je pokazao da zna znanje – ne odvaja se od partijskog šefa, ministra kapitalnog Velja (Ilića), čak se i šiša kao on. Bračnu drugaricu Šanu sa „buvljaka” smestio u Poresku upravu, malac mu očas opravi (kulturni) projekat, još smao stančić u Beogradu da pribavi... Kuš levšije, što bi rek’o Milojko sa Petog puka!

Kako Nova Srbija najavljuje vanredne lokalne izbore ukoliko ne dođe do Rasulićeve smene, nije nemoguće da u toj situaciji dođe do pokušaja prekomponovanja koalicije na vlasti u kojoj bi NS sa 22 (24) opoziciona odbornika imala lagodnu većinu od 31 (33) mandata. Problem je stalnog „ne” u DS, DSS, SPO i LS, ali i reč DD (Dobrog Doktora, dr Jovana Tomića), koji bi u toj situaciji niz vodu morao da pusti one s kojima je podelu vlasti izgleda bio dogovorio i pre no što su održani lokalni izbori 2004. godine.

Biva da se poslanici pripremaju i za (skore) lokalne izbore u Tamnavi s obzirom na to da su oni na Ubu, zbog tadašnje krize lokalne vlasti, održani ranije (kraj 2002, početak 2003) no u vaskolikoj Srbiji. Darko Glišić (SRS) mogao bi biti kandidat svoje stranke, tim pre što je trenutno predsednik lokalnog parlamenta, naravno ukoliko mu, kao predsedniku Okružnog odbora SRS, ne naškodi sukob u Valjevskom opštinskom odboru zbog smene Petra Dobrivojevića sa mesta direktora Opštinske stambene agencije (OSA), koji je potom ofirao „naloge odozgo” da poslovnim partnerima traži „reket” za finansiranje stranke.

PREDIZBORNA KAMPANJA – U DSS, kao najozbiljniji kandidat za predsednika Opštine, uprkos početnog nećkanja, figurira Zvonko Minić, direktor Opštinske direkcije za izgradnju grada (prva rezerva mogla bi biti Marijana Marjanović, predsednica Opštinskog odbora DSS), dok Nova Srbija računa sa dr Milanom Aćimovićem. Demokrate (DS) pripremaju Vladislava Krsmanovića, svojevremeno jednog od osnivača DSS u Tamnavi, koga bi mogao podržati i SPO, koji za sada nema kandidata. LDP je na mukama s obzirom na to da njihov prvi čovek Tomislav Prodanović ne želi da se kandiduje, pa se navodno razmišljalo čak i o Milanu Matiću Budaku (bio u SPO, pa u DHSS), prinudnom predsedniku SO Ub (2001-2003). G-17 plus zvanično neće imati kandidata ali će podržati sadašnjeg gradonačelnika Savu Sarića, ukoliko se uopšte odluči da se ponovo kandiduje, opet na listi GG „Za zavičaj”.

Među socijalistima je velika borba suprotstavljenih struja Dragiše Jankovića, nekadašnjeg predsednika SO Ub, i Nikole Starčevića, koji je u drugom krugu 2003. poražen od Save Sarića. Nije isključeno da kandidat bude Brana Sarić, rođeni brat gradonačelnikov, a Janković preti da će ga kandidovati grupa građana ako u partiji ne dobije podršku. U PSS, saznajemo, mogući kandidat je preduzetnik „Pića” Rakić.

Novost su međustranački sastanci i dogovori o eventualnim zajedničkim predsedničkiom kandidatima i odborničkiom listama, a sve „na polzu građana”, koje je inicirala Nova Srbija. U NS, pre izbora, ne bi sa SPS i SRS, a da li će to biti zajednički kandidat koalicije sa republičkog nivoa ostaje da se vidi. Zanimljivo je, međutim, da se „niko nikoga ne odriče u mogućim postizbornim koalicijama”! Inače, lokalni izbori u Tamnavi mogli bi biti u drugoj polovini septembra, uz napomenu da predizborne aktivnosti faktički traju već četiri meseca.