Istrajni u nagovaranju na ostavku
Predsednik Valjevske opštine dr Jovan Tomić ispoljava izvesno junaštvo postojano se držeći u gradonačelničkoj stolici i pored toga što je nemoćan da bilo šta valjano i važno učini
Predsednik Valjevske opštine dr Jovan Tomić ispoljava
izvesno junaštvo postojano se držeći u gradonačelničkoj stolici i pored toga
što je nemoćan da bilo šta valjano i važno učini za narod koji mu je pre dve
godine poklonio veliko poverenje očekujući pri tome da će mu biti uzvraćeno
mnogim dobrim delima. Sad kad se od njega kao jedini dostojanstven gest
jednodušno priželjkuje odlazak sa te dužnosti, predsednik Tomić i ne pominje
mogućnost sopstvene ostavke mada mu je do skora ona malte ne predstavljala
uzrečicu.
Suočeni sa stanjem koje je svakom dobronamernom Valjevcu i
te kako očigledno, predložili smo još pre tri meseca javnim pismom dr Jovanu
Tomiću da svojom ostavkom prekrati dugotrajno političko i mnogo drugo mrcvarenje
nas Valjevaca. Poručili smo mu onda, pa to i sada ponavljamo, da bi njegova
ostavka predstavljala odlučan, častan i koristan gest. Bila bi svojevrstan
primer rodoljublja.
Pisali smo, pa to i sada činimo, da u protekle dve godine,
koliko traje mandat dr Tomića, nije u Valjevu i Valjevskoj opštini učinjen ni
hiljaditi deo od svega onoga što je trebalo i što je moglo. Nečinjenje i
pogrešno činjenje, njegovo i njegovih političkih poklonika, doprineli su da
Valjevo utone u svakoliku, u nezapamćenu krizu.
Valjevcima i Valjevskoj opštini neophodna je
preduzimljivija, neophodna je znatno mlađa opštinska uprava, uz to dinamičnija
i znalačkija od ove koju je stvorio i koju predvodi dr Jovan Tomić. Sa njim i
njegovima svakim danom smo na sve većem gubitku.
Uredništvo Revije „Kolubara” je rešeno da istraje u svom
dobronamernom i prijateljskom nagovaranju dr Jovana Tomića na podnošenje
ostavke. Takvo svoje stanovište potkrepljujemo
iz broja u broj mnogobrojnom argumentacijom. Ukoliko, međutim, ta
ostavka izostane, planiramo pokretanje i ponekih drugačijih akcija, uključujući
i organizovanje protestnih skupova. Pomišljamo čak i na sakupljanje potpisa za
smenu sadašnjeg predsednika Valjevske opštine, mada bi to ponajpre trebalo da
urade političke stranke koje su sada u opoziciji. Uostalom, i dr Tomić se
svojevremeno za svoja nekadašnja politička ubeđenja borio na sličan način.
Opštinska menažerija
Poslednje vesti kažu da republička Vlada, koja mnogo drži do
reda, zakona, i do sav taj legalizam, nije razmatrala zahtev opštine Valjevo za
uvođenje privremenih mera. Iznenađenje, jok, isti je to bućkuriš, politički i
ljudski.
I bez formalne odluke zna se da su privremene mere u Valjevu
odavno uvedene, kad je Nova Srbija formirala većinsku vlast sa partnerima po
svojoj meri. I neće biti da su za raspad skupštinske većine, i za sve ostalo,
krivi drugi, krivi su Nova Srbija i predsednik opštine dr Jovan Tomić.
Ajde ispočetka, Doktor je ubedljivo pobedio na izborima za
predsednika opštine, svaka čast, struka i poštenje. Međutim, čovek koga
odlikuju stručnost i poštenje doveo je na vlast novosrbijansku ćumesku bulumentu
koja je u svoj živinarnik primila sve ono, mila majko, što i nije ni za šta
drugo nego za takav živinarnik. I onda je bilo, i biva, sve kao s verom u Boga,
kako mora biti.
Sećam se kad je ono Doktor primio mandat, te samo struka, te
samo najsposobniji, te samo poštenje, te interes građana, te interes grada... I
Doktor formir'o ekipu, kad sam ga, u to vreme i javno, pit'o, jel Opštinski
menadžer njegov izbor, izvrd'o odgovor. A kad se pogledalo u taj Opštinski
menadžer, u taj i ostali naprečac Karić, iz prve se videlo da to ne liči
ninašta, i više od ninašta, i da od tog posla nema ništa. Kad je Ekipa do kraja
formirana, od svi ti veliki i mali načelnici i zamenici, kad se sagledala ta
skupštinska većina, stvar do kraja došla na svoje, opštinska menažerija, ko po
Orvelu, uzela vrši vlast. Svi videli kako to ide, i na šta će izađe, jedino
Doktor u svemu tome video najsposobnije i najpoštenije. Kako i ne bi kad je i
onaj njegov Ministar i prvi novosrbijanac isti taki pa još na kvadrat, kub i
ostalo množenje.
Tako se desilo da Valjevo, sa svu svoju slavnu prošlost, i
ostali potencijali, postane još slavnije i nezabeleženo slavno, taki bastard
vlasti se nije projavio ni u slavnom Žitkovcu, ajde Brusu, gde Nova Srbija tože
asvaltira i vrši vlast. Da će sve bude najslavnije i nezabeleženo slavno odma'
se videlo i u praksi prakse, tek što se nova vlast primila posla odma', i u
prisustvu Doktora, osveštan onaj Vagon preko puta Doma zdravlja. Ko ne zna
vagon niko na parkingu, dobio vodu, struju, i sve dozvole i sve što treba. I
vagon dobijen kako treba jerbo svim vagonima upravlja onaj Ministrov Šarančić
koji ima kafanu-brod u Vrnjačkoj Banji.
Kad je sve postavljeno na svoje mesto, i po svojoj meri, kad
se tako startovalo, stvar, a tek ljudi, uzela da se razvija sama od sebe, tu
nije bilo pomoći. Valjevu se, i to jopet, ovaj put s verom u Boga i asvalt, a
najviše u šta 'oćeš, dogodila njihova i nova Srbija. I ko što biva, asvalta ima
svuda samo ne gde ga treba, recimo na trotoarima glavne ulice, vlast tuda ne
'oda, više se drži svoje periferije. Šta reći nego, svaka čast Domaćine, more,
svaka čast domaćini, idu novi izbori, i jopet će najstručniji, najsposobniji, i
najpošteniji, i sve tako to i plus minus doći na svoje mesto.
Pomišljate li na prelazak u PUPS?
Valjevski opštinski predsednik dr Jovan Tomić nije se u
protekle dve godine, koliko se nalazi na toj dužnosti, ni jedan jedini put
sastao sa novinarima da bi im pružio priliku za razgovor o stanju u opštini i
odgovarao na njihova pitanja. Imajući to u vidu, nismo gajili ni naročito
nadanje da će nam od njega stići odgovori na pitanja što smo ih postavili u
prošlom broju naših novina. A i time mu je pružena jedna od prilika da poboljša
svoj gradonačelnički renome i koliko-toliko povrati bar deo umnogome već
izbledelih simpatija svojih sugrađana? Nastavljajući ovu svoju akciju obraćamo
se predsedniku dr Jovanu Tomiću sa 33 nova pitanja spremni i nadalje da
objavimo njegove odgovore.
1. Kako ste se osećali kad ste doznali da je Valjevo, jedino
među većim srbijanskim gradovima, ostalo izvan sistema skore gasifikacije,
odnosno – u dubokoj zaostalosti?
2. Da li zbog toga bar jednu noć niste mogli da zaspite?
3. Shvatate li da danas gasifikacija znači ono što nam je
pre sto godina značila elektrifikacija (a Valjevo je onda u tome prednjačilo)?
4. Osećate li se iole krivim za raspad opštinske stranačke
koalicije koju ste Vi stvarali?
5. Kad biste se samo Vi pitali, koga biste izabrali u
prinudno Opštinsko veće?
6. Ukoliko biste se, teoretski bar, našli u situaciji da
predložite tri najpodesnije ličnosti za buduće valjevske gradonačelnike, za
koga biste se ponajpre opredelili?
7. Vara li nas utisak da su Vam neuporedivo važniji Veljo
Ilić i njegova Nova Srbija nego Valjevci i Valjevo?
8. Sećate li se obećanja, Veljovih i svojih, od pre godinu
dana o brzom preporodu „Srbijanke”?
9. Stidite li se prostakluka Velja Ilića?
10. Poimate li da zbog izuzetno lošeg rada sadašnje valjevske
opštinske uprave trpi čitav Valjevski kraj (Kolubarski okrug)?
11. Da li sadašnji izgled nekadašnje kafane „Drina”, a
današnjeg sedišta Vaše stranke, predstavlja obrazac po kome bi Nova Srbija
htela da oblikuje novu (buduću) Srbiju?
12. Da li i Vas nervira Milorad Belić?
13. Znate li išta pouzdano o budućoj sudbini valjevskog
Oficirskog doma?
14. Da li su uz tolike crkve (mnogobrojne i velike)
valjevskom narodu potrebne i biblioteke?
15. Pogledate li kadgod listu sopstvenih predizbornih
obećanja kojom je garantovano i osnivanje u Valjevu profesionalnog teatra?
16. Osim verbalne svesrdne podrške da li ste još šta učinili
radi osnivanja u Valjevu muzeja Mediale?
17. Kad će, prema onome što Vi sada znate, biti završena
škola na Boričevcu?
18. Može li se išta učiniti za sport u Valjevu, da bar u
tome ne budemo gori od svih drugih u Srbiji?
19. Zašto Vas i Vaših nije bilo na nedavnoj lepoj svečanosti
valjevskog Zavoda za zaštitu spomenika kulture?
20. Da li su Vas zvali da prisustvujete otvaranju razgovora
književnih proučavalaca dela Radovana Belog Markovića i zašto niste došli
ukoliko su Vas tamo zvali?
21. Smetaju li Vam deponije smeća na svim stranama Valjevske
opštine, kraj svih puteva?
22. Pomišljate li da su ta đubrišta bruka svih nas ali
ponajpre Vaša bruka, gospodine predsedniče Tomiću?
23. Dopire li i do Vas svakodnevni (i svakonoćni) lavež
mnogobrojne lutajuće (bolje bi bilo reći: opštinske) paščadi?
24. Zašto više ne spominjete mogućnost sopstvene ostavke?
25. Može li se biti uspešan gradonačenik Valjeva bez
prethodnog znatnijeg rukovodilačkog iskustva?
26. Govorite li engleski, koristite li se računarom?
27. Ko Vam je politički ideal?
28. Koja su tri najuspešnija valjevska gradonačelnika iz
vremena pre Vas?
29. Da li biste podržali inicijativu da Gradski trg u
Valjevu promeni ime u Trg Zorana Đinđića?
30. S obzirom na to da ste nekoliko puta menjali stranačku
pripadnost, pomišljate li na prelazak u PUPS, kod Jovana Krkobabića?
31. Kako gledate na činjenicu da ste najstariji sadašnji
predsednik opštine u čitavoj Srbiji?
32. Ponovo Vas pitamo: primećujete li, ponekad bar, da
Valjevo nazaduje u svakom pogledu, svakim danom sve više i više?
33. Čime ste se presudno rukovodili pri odluci da ne
odgovorite na pitanja što smo Vam ih postavili u prošlom broju?
Malo, malo – pa ostavka
Gradonačelnikova obećanja (hronologija u nastavcima, drugi
deo)
ESTRADA – Morali smo da zatvorimo za javnost sednice
Opštinskog veća. Nisu članovi Veća ni glumci, ni pevači da se slobodno ponašaju
pred TV kamerama. Ljudi su mnogo opušteniji i slobodnije se ponašaju bez
novinara i mnogo bolje i lepše diskutuju kad nema kamera. Osim toga, i u vašoj
profesiji ima poštenih i savesnih novinara, ali ima i onih drugih –
zlonamernih. E ti se uhvate za neki lapsus, pa onda udaraju po novinama, pišu,
pa je čoveka sramota! E, zato smo zatvorili za javnost sednice Opštinskog veća.
(15. jun 2005).
NEMOĆ – Sve što je loše, ili bude loše u ovom gradu, ide na
adresu predsednika Opštine, tj. mene. Svi kažu – ne valja ti to, ne valja ti
ovo, a ja ne mogu ni na šta da utičem. Jer, ako se misli da je Zakon o lokalnoj
samoupravi Srbije predsedniku dao velika ovlašćenja, evo danas ste videli da ja
nemam nikakva ovlašćenja. Ako hoćemo skupštinsku većinu, i da se održi sednica,
ima da ima poslušnike – druge nema! Svi
smo mi na tapetu i treba da nas građani kritikuju, ali građani moraju da znaju
da se ja ne slažem sa ovakvim radom SO Valjevo i ovakvim smenjivanjem
direktora. Ali, šta mogu – ja se ne pitam! (24. jun 2005).
OSTAVKA (1) – Mogu da kažem da sam danas doživeo fijasko!
Doživeo sam nepoverenje od Skupštine opštine i ne samo skupštine nego i svoje
odborničke grupe Nove Srbije. I onda se ovde postavlja pitanje moje smene. Ja
bih prvi to pitanje postavio skupštini, ali ona se razišla! Meni, posle ovoga,
ostaje da razmislim da li da podnesem ostavku, ili da nastavim da izvršavam
želje i odluke drugih? A priznaćete, to je neslavna uloga. Ostaje da ja
razmislim, a neka razmisli i skupština. Ne znam da li je od značaja za
skupštinu, ali ja sam stvarno razočaran jer ovo ne vodi ničemu. (24. jun 2005).
MALINARI – Ja sam pre tri-četiri dana održao sastanak sa
malinarima. Dogovorili smo se šta bi moglo da se uradi oko maline. Uključili su
se i ljudi iz „Srbijanke” i pokazali dobru volju da pomognu u toj situaciji.
Juče smo, moj zamenik Zoran Ilić i ja, bili u Beogradu da uspostavimo kontakt
sa Ministarstvom za poljoprivredu Srbije. Zvali smo iz kabineta ministra za
kapitalne investicije Velimira Ilića i nažalost dobili obeshrabrujuću vest –
ministarka poljoprivrede gđa Dulić nam je kratko rekla da „Srbijanka” nije ušla
u grupu preduzeća kojima će se isplatiti subvenicije. (8. jul 2005).
BRATIMLJENJE – Pre nekoliko dana na jednom skupu, u užem
krugu, pala mi je na pamet jedna ideja. Godinama sarađujemo, imamo dobre
odnose, pa sam ja predložio bratimljenje Čačka i Valjeva. Na nama je iz Valjeva
i našim gostima iz Čačka da razmislimo hoćemo li to i učiniti, mislim da bi to
bilo dobro jer imamo dosta sličnoga, što reko Matija Bećković da ne počnem da
nabrajam odmah ćete se setiti! (23. avgust 2005).
JAZ – Jedno od mojih predizbornih, ali i predsedničkih
obećanja je srećivanje Jaza. Taj deo grada, upravo oko Jaza, sa onim kućama
posivelim od vlage, obraslim mahovinom, to je bruka i sramota. Kad čovek tuda
prolazi poželi da što pre sa tog mesta pobegne. I zato je uređenje Jaza
prioritetna obaveza ovoga grada, dolaze nam turisti a mi se brukamo. Videćemo
da to sredimo do kraja godine, makar jedan deo. (25. avgust 2005).
GASIFIKACIJA – Bili smo u Beogradu na sastanku, gde je
potpisan dokument kojim se opštine obavezuju da će učestvovati u projektu
gasifikacije. Za taj projekat planirano je 27 opština i biće pokrivena cela
teritorija Srbije. Najavili su nam, pozvaće nas u Beograd, da se dogovorimo o
konkretnim projektima za svaku opštinu. Što se tiče Valjeva, i opština oko
Valjeva, mi ćemo iskoristiti priliku što prolazi autoput jer gasovod je mnogo
jeftiniji ako ide uz trasu autoputa. Mi već tokom iduće godine možemo očekivati
početak radova na gasifikaciji. (23. septembar 2005).
OSTAVKA (2) – Meni su sada vezane ruke, ja ne mogu da smenim
njega (Miroslava Rasulića, direktora JKP „Valjevo”). Jedino može da ga smeni SO
Valjevo, a ja jedino što mogu jeste da podnesem ostavku, ako treba. Mi smo ušli
u zimu, a grejanja nema! Ako čovek neće da sarađuje, ajde da nađemo drugog koji
hoće. Šta ja tu mogu, ne mogu ništa da učinim dok se Skupština ne sazove! A i
ako se sazove Skupština, a u stvari nema 26 odbornika, onda nema svrhe. Meni
jedino ostaje da dam ostavku, pa nek se radi kako hoće! (15. novembar 2005).
OSTAVKA (3) – Voleo bih da je ova skupština danas usvojila
budžet i da ja ovde sada sedim, a vi da me pitate kojom brzinom i kako ćemo
trošiti pare iz budžeta. Nažalost, do budžeta nije ni došlo! Koga ćemo kriviti
što ni ovda današnja skupština nije uspela? Verujte mi, ja sam danas bio
spreman da ovoj skupštini podnesem ostavku i da znate ostavku sam napisao. Da
je ova skupština uspela, da je budžet usvojen, ja bih se zapitao da li sam u
koliziji sa Skupštinom i da li je to što radim dobro, ili nije dobro. Moja
ostavka bi bila ljudska! (30. decembar 2005).
ČESTITKA – Da iskorisitim i ovu priliku da se zhvalim svima
u ovom gradu, koji su nam pomogli da radimo u stvarno teškim uslovima, u
uslovima jedne političke borbe, koja je takva kakva jeste. Plivali smo po
nemirnim vodama, a ipak vidi se sve ono što smo uradili. Međutim, još mi je
draže što će, ako Bog da, sve ono što smo ove godine pripremali biti vidljivo
sledeće godine. Našim sugrađanima čestitam Novu 2006. godinu, srećan Božić i
druge predstojeće praznike, uz poruku da se malo više slažemo i da se mirimo.
Neka bude mir među nama i dobra volja, pa da unapredimo ovaj grad. Srećno! (29.
decembar 2005).
Doista najstariji
Naša pretpostavka, iznesena u prošlom broju Revije, da je dr
Jovan Tomić (rođen 26. maja 1938. godine) verovatno najstariji opštinski
predsednik u Srbiji – sasvim je osnovana. To smo u međuvremenu ustanovili
prelistavajući knjigu „Direktorijum lokalnih samouprava u Srbiji” koju je pre
godinu dana objavio CeSID (Centar za slobodne izbore i demokratiju).
Petorica najstarijih predsednika opština, ali ipak mlađih od
dr Tomića, su: Dušan Vujčić u Požarevcu (1941), Živorad Smiljanić u Apatinu
(1942), Blagoje Bogdanović u Kovinu (1943), Momir Dunić u Novoj Crnji (1943) i
dr Miroljub Jovanović u Babušnici (1944).
Dvojica najmlađih – Miroslav Đorđević predsednik opštine Niš
– Palilula (rođen 1975. godine) i Goran Ješić, predsednik u Inđiji (1974).
U rubrici „zanimanje” jedino je uz ime valjevskog predsednika
upisano „penzioner”. U tom pogledu donedavno mu je bio blizak Aleksandar
Đukičin, penzioner i predsednik opštine u Novom Bečeju (rođen 1940), ali su ga
njegovi birači smenili.
Isailović pa Tomić
U vreme kad je stupio na predsedničku dužnost, dr Jovan
Tomić je bio zakoračio u svoju 67. godinu. Među njegovih 56 valjevskih
prethodnika u vreme preuzimanja obaveza koje iz toga proističu jedino je bio
stariji Živojin P. Isailović (1877 – 1952). On je za predsednika Gradskog
narodnooslobodilačkog odbora Valjevo izabran 22. oktobra 1944. godine javnim
glasanjem na zboru građana Valjeva. Predsednikovao je do 20. decembra 1946.
Valjevska opština je u vreme Isailovićevog rukovođenja
njenom upravom bila neuporedivo manja od ovovremene – prostirala se u okviru
varoških granica. Uz to, neznatna su bila i predsednikova ovlašćenja jer su se
sve važne odluke donosile u srezu i okrugu i u vladajućoj KPJ.
Desetorica prethodnika dr Jovana Tomića u valjevskoj
predsedničkoj stolici bili su u vreme stupanja na tu dužnost stari: Tomislav
Milanović 43. godine, Milorad Ilić 40, Slobodan Đukić 48, Dušan Mihajlović 38,
Borko Mitrović 54, Živko Petrović 52, Sreten Janković 51, Desimir Maksimović
42, Ljubiša Milošević 43 i Slobodan Milivojević 31 godinu.
Prema onome što smo mi uspeli da utvrdimo, najmanje godina u
trenutku preuzimanja predsedničke dužnosti imali su Pavle Milivojević Balinovac
(predsednik 1845-48) sa 26 i Vladimir J. Tadić (predsednik od maja 1882) sa 28
godina.
Neša bi bio bolji
U jesen 2006, dve godine nakon izbora na kojima je dr Jovan
Tomić izabran za predsednika Valjevske opštine, nadmašivši po broju dobijenih
glasova Nebojšu Andrića, sasvim smo sigurni da bi na toj dužnosti Andrić bio
uspešniji nego što je to ondašnji pobednik Tomić.
Iznoseći takvo ubeđenje, imamo ponajpre u vidu da bi pod
Andrićevim vođstvom u valjevskom opštinskom parlamentu bila stvorena stranačka
koalicija gotovo u potpunosti različita od one koju je dr Tomić obrazovao sa
svojim političkim istomišljenicima. Tu koaliciju bi svakako sačinjavali:
Demokratska stranka, Demokratska stranka Srbije, Srpski pokret obnove, G 17
plus i Pokret za Valjevo sa bar još jednom (eventualno dve) stranke iz
doskorašnje koalicije. Najverovatnije i u tom slučaju sa Novom Srbijom. Takva
koalicija imala bi neuporedivo snažniji, imala bi iskusniji i delotvorniji, po
shvatanjima perspektivniji kadrovski potencijal od onog kojim raspolažu NS,
SPS, SRS, SNS i PSS.
Uz to što je od dr
Tomića mlađi gotovo dve i po decenije, Nebojšu Nešu Andrića, u odnosu na njegovog
nekadašnjeg rivala, odlikuju i poneke ljudske osobine koje garantuju da bi se
on kao predsednik Valjevske opštine u većini obaveza uspešnije snalazio.
Nesrećno valjevsko iskustvo sa dr Tomićem biće valjda
korisno bar u tom pogledu da nam se takve kolektivne zablude i emotivna
zanesenost više ne dešavaju. Ljudska dobrota je jedno, a preduzimljivost i
delotvornost za opšte dobro – nešto sasvim drugo.
Zaštitnik lika i dela
Mijo Stojkanović, urednik i direktor Radio Valjeva, svojski
se založio u svojoj emisiji „Bez anestezije” da odbrani lik i delo dr Jovana
Tomića. Pridržavajući se za doktorove skute, osporio je nama u Reviji
„Kolubara” pravo da predsednika Valjevske opštine nagovaramo na podnošenje
ostavke jer su, prema Stojkanovićevom znanju i osećanjima, naše novine
neznatnog tiraža, malo su čitane i od skromnog uticaja. Osporio nam je to pravo
i zato što naša politička ubeđenja nisu istovetna sa njegovim i doktorovim (u
oba slučaja promenljivim) uverenjima u oblasti politike. Lep, uz to i iskren
primer udvorištva!
Biografija
TOMIĆ JOVAN (Sedlari, 26. maj 1938), lekar hirurg,
predsednik Valjevske opštine. Otac Spasoje, majka Živana.
Školovao se u Valjevu (maturant Gimnazije 1957) i Beogradu.
Na Medicinskom fakultetu diplomirao 1964, specijalizirao opštu hirurgiju 1975,
magistrirao 1991. Radio, najpre kao lekar opšte prakse a potom i hirurg, u
Velikoj Gredi (Banat), Bajinoj Bašti, Užicu, Švajcarskoj, Nemačkoj i Valjevu
(od 1979). Otišao u penziju 2001. sa rada u Valjevskoj bolnici. Uža lekarska
specijalnost: hirurgija bilijarnih puteva (žučne kese i puteva žuči). U
mladosti atletičar, bacač koplja beogradske „Crvene zvezde”. Učestvovao u
ratovima 1991-92. u Slavoniji i Zapadnom Sremu kao član hirurške ekipe iz
Valjeva. Politički angažovan od 1990. u Srpskom pokretu obnove, docnije član i
potpredsednik Saborne narodne stranke i Nove Srbije. Tri puta je biran za
saveznog i dva puta za republičkog poslanika. Za predsednika Valjevske opštine
izabran u jesen 2004. kao kandidat Nove Srbije.
U braku sa Ljubicom, službenicom. Ćerka Jelena, profesor
engleskog jezika.
Adresa: Valjevo, Golijska 4.