O autoru „Valjevca”

Ovogodišnja knjiga „Ljetopisa” Srpskog kulturnog društva “Prosvjeta” iz Zagreba ima 620 strana, a čitavih 60 strana, na samom početku knjige, ispunjeno je sećanjima na vajara Vojina Bakića, autora spomenika Stevanu Filipoviću u Valjevu. Bakić ga je uvek zvao - „Valjevac”. Obiman tekst ilustrovan je mnoštvom fotografija, većinom Bakićevih skulptura. Tu je i slika njegovog i našeg „Valjevca”. A na prednjoj korici je portret ovoga vajara, jednog od najboljih što su ih imali ne samo Srbi nego i jugoslovenski narodi uopšte. Umro je 18. decembra 1992. godine.

Vojin Bakić

Izneseno je u tom odeljku i mnoštvo činjenica o Bakićevom „Valjevcu”, od toga da je prvobitna skulptura, visoka 10 metara (znatno niža od realizovane) izgorela u januaru 1956, kada je umetnikov atelje stradao u požaru. Fotografija Bakićevog „Valjevca” nalazi se u zgradi Ujedinjenih nacija u Njujorku, „kao simbol mladosti i otpora”, ističe priređivač tog odeljka Dušan Matić.

Mnogi spomenici, što ih je u Hrvatskoj vajao Vojin Bakić, nemilosrdno su uništeni u ratovima krajem 20. veka, što je pisca Zvonka Markovića obavezivalo da javno postavi pitanje: „Hoće li od Bakića išta ostati u Hrvatskoj?” (Hrvatski rušitelji umetničkih dela imali su istomišljenike i među nama Valjevcima ali se, srećom, njihove ovdašnje namere nisu ostvarile. Bar ne do sada.)

Odeljak o Vojinu Bakiću i zagrebačkom „Ljetopisu” preuzet je iz buduće knjige o tom vajaru. Zaključuje ga umetnikov zapis o spomeniku Stevanu Filipoviću u Valjevu.