Pićinđer
Sve je počelo onog trenutka kada su na ogradi Bolnice Valjevske „Dr Dragiša Budlin” osvanule svilene gaće. Pićinđer!
Sve je počelo onog trenutka kada su na ogradi Bolnice Valjevske
„Dr Dragiša Budlin” osvanule svilene gaće.
Pićinđer!1
Svi su bili sumnjivi. A najprvo besmrtni Ljuba Klošar, zvani
Kuki, za kog se pouzdano ne zna da je u gaćama dvoglavu aždaju držo2, te
izvesni ruski Knjaz, koji je, pri mukotrpnom provlačenju čerez žiznj sopstvenu,
negde na pola puta izm. ovoga i onoga sveta zaluto. Neki pripovedaju da su dotičnog
Knjaza na stranicama Gogoljevih pripovedaka sretali, a drugi opet – u romanima
Fjodora Mihajloviča. Kako bilo da bilo, za Klošara-Kukija i sortu njemu sličnu
u svetskoj literaturi podataka nema, al zato je u uspomenama mnogih Valjevaca
neizbrisiv ostavio trag.
Najviše je onih što su na budućeg Gorodonačalnika Valjevskog,
Peću Mazgića odmah pomislili i na njegove mušterije – bandolerose i
prc-majstere iz kafea Casablanca.
Pićinđer!
Volo bih da vidim i majčinog sina koji bi kadar bio da isključi
Ministera srpskog, čija je švalerka onomad na ginekologiji dole, kod Gvozdena
Bobanića i Joke Zoranića, viđana.
Mojoj personi najsumnjiviji je bio jedan prozni iz Užica
(onaj što je člen jedne stranke, a za drugu redovno glasa) koji se ove godine
svojski izbruko primajući NIN-a za Parkinsona (još samo za Akademika da ga izaberu3)
i pokojni Miloš Češljar iz Meonice, čije je češlje i češagije kažu i Samson lično
koristio (naj su mu bolji oni za drndanje vune i vrele ciganske mindže uzbrdo).
U trenucima i momentima pomračene svesti i nepouzdanog rasuđivanja, tipujem na
onog Kratkog Dugonju, švercera kafe i polovnih političeskih ideja, koji zna sve
ono što nije tačno, a priča samo ono što nikad znao nije. Vele po vasceli dan
se kombijem črez Valjevo Bijelo voza i kafu žnj kvaliteta krčmi. Iksan koji bi
poželeo saznati nešto što se dogodilo nije, otoga bi golupčika potražiti moro.
Ne znam za onu medicinsku sestričku koja najslađu švaler-tortu
na belom svetu pravi i tolike je brakove razvela, da se prosto zaobići ne da,
no ima ko zna. Al zato znam za onog velemajstera i Kagebejca, Tolju i Đavolovog
šegrta Dimitriosa Bjelca, koji je inače sam svoj majstor. Njima bi se, i o
istom trošku, komotno mogao pridodati i Hajduk Bojović sa sve komplet bandom i žandarima
Murije Valjevske.
Pićinđer!
Svi su, bogami, sumnjivi: Rogožin i Svidrigajlov, Knez
Bolkonski i Pjer Bezuhov, Sava Savanović, Polkovnik Džon Sartoris, mesje Merso,
Leopold Blum i Stefan Dedalus, Mićko Leon Deleon, Toma Mozak, Dule Alčak, Voja Ćora
i Zoran Varteks; zatim, Ugro-Finac i geometer Ahti Martisari, Bora Kec, Gospoža
Mila, najpoznatiji srpski pčelar Radko Mladič, rukometaš Peja Kengur, Voja
Cerkan, Braca Ajgir i glum. Voja Brajović, te Živago Bane, Mitar Đurović,
Sogla, Staniša Backović i Parfem Tešić.
Ni slučajno se iz ove burleske izostaviti ne bi smeli. Za njih
uprav, najviše dokaza nema, pa su shodno tome i najsumnjiviji. Meždu njimi je i
onaj što je, kažu, „na pičci jedared zaspo”. Zatim, par komada iz Haškog Trabunjala
i MMF-a, a najposle i ovi naši hermafroditi iz Narodne banke Srbije.
Pićinđer!
„Besni pas” Bebile Milošević za kog se tvrdi da je „pola Valjeva
izkarao”, a goli život zgubio u pitomim vrbacima rečice Gradac u klinču sa
Vodenom Vilom, Desom M.
Pominje se i neka Tejka na koju se oblizivalo pola Valjeva.
Na istorijskoj pozornici, okruženoj trnjem neprijatnih
istorijskih činjenica, kroza sumrak međunarodnog prava i hrišćanske etike koračaju
Karla, Vojislav Šešelj, Ratko i Radovan
…4
Iz debele ladovine, iz paralelne stvarnosti, sa terase kafea
Casablanca, u kojoj je sve isto samo potpuno drugačije, maše mi Beket sa
Kolubare, mladi Dušan Spasojević, neprikosnoveni tolmač seoske žiznji i mlade
pičetine, te kreator najdivljijih fantazija valjevskih gimnazijalki. Ja ga
pozdravljam preko novina, evo.
Buljuk valjevskih lepotica. Najlepša starleta Ljilja Ćao,
Lidija Kaenaco…
Mlađana nimfomanka Templa Drejk i pravdoljubivi advokat
Horas Bembou.
Advokati valjevski: Aćim Lukić, M. Cvejič, Kića i Batan Žongler.
Pićinđer.
Svi su, vala, sumnjivi.
Ljuba i Bangea, duet sa Milavca kod Ljiga, proslavljen u
Meoničkoj tupoglavci i autobusima S. Šijana;
Iz Lajkovca: Dr, štampar Nestor, Belimarkovića banda,
Predsednik Opštine Čolović, zatim novi Direktor Biblioteke (dobar na vinu kao i
žestokim pićima) i niko drugi do Dušan iz gvožđare sa ženom zajedno. Koračaju
kroz blato ove plitke proze, a naprej žena Dušanova, sa flizurom, sve krijući
uspomene i noseć švaler-tortu „na izvolte”;
Iz Meonice: Ćiša, Borče Kiselica, moj kum, Novak D. Ješić,
električar, prof. Laza i legendarni kafedžija Šljapa;
Iz mraka, iz srpskog mraka Baćo, kao iz Loh Nesa, iz zaumnog
života, pomalja se Lajkovačko Čudovište, strašeći seljake i knjiž. kritičare
uzduž i popreko Lajkovačke pruge;
Valjevski Kralj Duvan-čvaraka5, Slavan Batočanin, čija je
fotka u Blicu triput veća nego Tadićeva i Koštuničina together, je najsumnjiviji
(sve zbog jedne guzate što stanuje na Trgu Ž. Mišića i D. Maksimović);
Izvečeri u tajnosti čelnici valjevskih stranaka6: Mića i Iljič,
Kirija, Fazan i Joca Begin, NovoSrbi Belka i Struja, naš drug Toma Čedinac, a
iz Iredente Saša Baronijan i pešes-deset poslastičara i leblebidžija valjevskih;
A propos gaća onih na bolničkoj ogradi mora se pomenuti Mlađa
Ilinčić, sa kumovima Ilijom i Milojkom Boemom, lično;
Zatim, Miketa Šofer, alijas Lepi Gaga, za kojeg Fikica Mića,
bubnjar i čukač valjevsko-beogradski tvrdi da je izmalena počo da ljubaviše. Sa
svojih 12;
Puna je Opština kalakurcije7 i onih koje bi trebalo
klistirati. A i sevap bi veliki bio;
Kaznena ekspedicija iz K. K. Metalac: Džimi Savić, Pantofel
Kovačević i Purke;
Ćube i Švaba od rukometaša;
Golubari Sajdžija i Mile Ćora;
Drmoguzi: ... (ovdena neka Uvaženi popuni);
Po pitanju svilenih gaća a i drugih stvari veoma je sumnjiv
i tvoj komšiluk dragi čitaoče8;
Takmičari u otmenom ispijanju vina, na Bekrijskoj slavi u
Restoranu Jezero u Topoli, koji još uvek povraćaju9;
Jedna seljanka iz Mratišića, rundave mindže i uskislih
snova. Plus onaj valjevski taksista koji joj je kao pauk sladostrasni svu
mladost iscrpao;
Neša Šonja i Vojnia lica: Mile Oroz, kapetan, potpukovnik
Stokuća Ranko, General Trivo Prakljača i Punigaća Rajko, svega zastavnik;
Tešnjarski Fokner, G-din Slaven Radovanović, koji je celom
svetu zapretio da će život kompletan u novi roman da preseli i slikar Romanović,
kroz čije slike Karpatski vetrovi duvaju;
Džez saksofonista Jovan Maljoković;
Valjevski pesnik Sreten Kušaković kroz čiji su život sva četiri
Jahača Apokalipse projahala;
Kad bih znao da pravilno napišem, pomenuo bih ja i one sa
otorinolaringologije;
Pa Cigane: Dula-Miću, Regija, Mastu i Miću Abisinca;
Švaler i Dušmanin, Usenko Perin, koji je od ženskih nogu,
uvis podignutih, tanka vesla izrađivo. Za veslanje kroz snove. Kao i
Budibogsnama Filosof sa Uba, Rajša Banović, zastupnik Teorije relativiteta i
Heliocentričnog poimanja sveta, nikako se ne bi smeli izostaviti;
Jedan dajguz iz Pičkovaca, zakleti protivnik komunističke
ideje o veresiji i ravnopravnosti polova;
Lucky Belotrepan, ljubavnik tvrdog srca i prazne duše;
Abulj Pence i Pulika; Pera Pajić (otkud ovaj bogtejebo!),
Mariokov Jelić;
Brđanski Vampir sa Tunela, George Thomas, kome je duša
odavno zaspala i bludi u raskoraku između dva sveta;
Bog me ubio ako bih smeo komplet sudijsku postavu, na čelu
sa Džunom, da isključim iz ovog spiščića, akamoli Javnog Tužioca sa pomoćnicima
i daktilografkinjama, đuture;
Niko se nije setio
Nadrilekara Drmatovića u čijim se snovima sve ovo dogodilo.
***
Juga raskomadana, Bosna razbijena, Janezi i Krvati se
krve oko granice, u Vijeni gore, belosvetski maheri geometrišu Serbiju i
Balkansku noć, dok ovi naši urbanisti sa četvrtog sprata uporno tvrde kako je
parcelizacija odavno završena. Za to vreme ovaj se Cirkus oko svoje ose lagano
okreće i ja sve više ličim na budalu koja piše pesme. One gaće još uvek tamo
vise, sve bleđe.
1 Ima indicija da je Uvaženi Pisac (a verujte znam čoveka)
neke delove ovoga teksta pisao pijan, to se Uvaženi Čitalac zamoljava da iste
pijan i čita! Pivena je, da kažemo i to, vatrena voda LELIĆKA, proizvodi i puni
Manastir Lelić – Valjevo, brat bratu 20 gradi, na čijoj etiketi je crvenim
kurzivom istaknuto: Ima dušu. O, Bogo moj, o svi Sveci, pa zar bi se na ovome
svetu moglo naći iksana koji bi ikada mogao pomisliti da LjUTA ŠLjIVOVA RAKIJA
PROVERENOG POREKLA – nema dušu. (Mada, za nekog Josipa iz Zagorja gore, i
dan-danji vele da je jebo ko bez duše.)
2 U novčaniku pored bonova za topli obrok izbledela slika švalerke.
3 Priča se, čim Dobrica zadrema idt.
4 Radovane, treba li ti garde! (vele da je Otužni tužilac
utužio nekakvog En-En-a, autora briljantnog grafita na zgradi Opšt. sudu u Valjevu
Bijelom. N.N, je kažu, svestan da ima većinu na proteklim izborima, Serbiji
vasceloj, pa shodno tome i u Muriji Valjevskoj, samo prdno u stranu, a na
uglovima njegovih usana je zatitralo nešto neuhvatljivo kao prezrivi osmejak.
5 Ispred čijeg Ćumeza-Radnje (sa najlepšim suhomesnatim…) i
Kurta i Murta istresa đubre (a najvećma radnici gradske čistoće „Vidrak”), dok
inspekciju Opštinsku zabole Pele, da ne kažem: Đoka!
6 Utvrđeno je da kurvarluk po strankama srpskim biva sasma
legitimna stvar i nikakvo čudeso nije da se redovno und nesmetano odvija.
7 Ovom prilikom pozdravljam i mog starog druga Milosava Boškovića,
pisca dečije poezije i drugih sočinjenija. Kad je već besplatno i fraj, pozdravljam
i Predsednika Opštine, Načalnika Murije Valjevske, Načalnika Hirurgije i
Nervnog, lepojke iz Katastra i Zemljišne knjige, moju švalerku Đinu, a posebno
Keku (za nju mogu objasniti u sledećem broju).
8 Kupio komšija kuče i počo da
mi ugrožava egzistenciju. Komšija ga dresira, a ono laje. Prijavim miliciji –
ništa! Kaže ima pravo. A kuče samo laje. Šta je tu je – nema druge nego da se truje. Sunđer natopljen pretopom!
Strihnin sa pečenjem! Sapun ugurati u slasnu kost! Ili rakije da se izdrogira.
Dvocevka pod okriljem noći. Tucano staklo i čokolada! Beskonačne su bile moje
ideje. Kad sam ih izneo pred reprezentativnim uzorkom mahera u kafeu
Casablanca, namah sam konsensus postigao. Svi su skočili ko jedan: NEMOJ KUČE,
OTRUJ KOMŠIJU! Nabaviće drugo.
9 Opširnije u Vremenu br. 842 iz pera nekog Todora, pisano sa zaprškom i
puno pikanterije.