Prota Vladan Kovačević
U svom domu u Brankovini umro je 23. juna 2005. godine prota Vladan Kovačević, dugogodišnji sveštenik Brankovinske crkve.

U svom domu u Brankovini umro je 23. juna 2005. godine prota Vladan Kovačević, dugogodišnji sveštenik Brankovinske crkve. Desetak godina je bio srčani bolesnik. Njegovo zdravstveno stanje se pogoršalo u jesen prošle godine a naročito od sredine ovog juna.

Vladan Kovačević
Prota Kovačević je sahranjen na brežuljku iznad crkve, obraslom grabovom šumom, gde je nekada bilo seosko groblje. Sam je odabrao to mesto za svoje posmrtno prebivalište.
Na vest o smrti prote Vladana Kovačevića, pokojnikovoj kući su se uputili mnogobrojni prijatelji i poznanici, njegovi i njegove porodice, da mu se poklone i da srodnicima izjave saučešće. Uveče je kovčeg prenesen u Brankovinsku crkvu.
Sahrana je sutradan počela opelom u crkvi koje je vodio šabačko-valjevski episkop Lavrentije a sa njim je služilo oko 50 sveštenika većinom iz ove eparhije, ali i iz Beograda i sa drugih strana. Opraštajući se od pokojnika, episkop Lavrentije je poželeo da on bude trajan uzor mladom sveštenstvu. Sveštenici su zatim izneli kovčeg, s njim na rukama obišli oko crkve i onda ga postavili ispred ulaza u hram. Tu su prisutnima obratio Zdravko Ranković, urednik Revije „Kolubara” koja je protu još početkom 1995. godine proglasila za Valjevca ličnost godine, ističući da će prota Vladan Kovačević ostati dugo u pamćenju. Ljudi će ga se rado i često sećati, o njemu će se još dosta govoriti i pisati. Članovi Crkvenog odbora su potom kovčeg sa telom pokojnika preneli do mesta gde će ono za svagda počivati.
Sahrani prote Kovačevića i oproštaju sa njim prisustvovali su njegovi mnogobrojni parohijani iz Brankovine i obližnjih sela, a takođe i prijatelji, poštovaoci i poznanici iz Valjeva i Beograda. Prisustvovali su i predstavnici mnogih kulturnih i drugih institucija. Takođe i potomci znamenitih brankovinskih Nenadovića i srodnici Desanke Maksimović.
Porodici prote Kovačevića stigli su mnogobrojni telegrami sa izrazima saučešća u žalosti zbog gubitka koji ih je zadesio. Uputili su ih: Matija Bećković, pesnik, Matija Nenadović, arhitekta, Sreten Ugričić, direktor Narodne biblioteke Srbije, Radomir Popović, teolog, Jovan Tomić, predsednik valjevske opštine, Đorđe Nenadović, glumac, Dušan Mihajlović, političar, Milenija i Darko Marušić, arhitekte, Slobodan Ž. Marković, profesor univerziteta, Milenko Krstić, načelnih SUP Valjevo...