Mioničani – neuredni pretplatnici „Glasa Valjeva”

Između dva svetska rata imala je Mionica zanimljivu ličnost u Dušanu Tripkoviću, bankarskom činovniku i novinaru, dopisniku brojnih listova i časopisa koje je gotovo svakog dana, bukvalno zasipao člancima iz ove sredine i iz Valjevske Kolubare. Borio se za kulturni preporod Mionice, za izdavanje lokalnih novina, za izdavanje zbornika radova o vrednostima i lepotama Valjevske Kolubare, za podizanje spomenika Vojvodi Mišiću. Sve to je činio, obavljajući redovni posao u Kolubarskoj banci. I pored tolikog angažovanja, nije mu smetalo da „juri” po Mionici i naplaćuje dug „Glas Valjeva” od neurednih pretplatnika.

U njegovoj zaostavštini postoji Spisak pretplatnika iz Mionice koji mu je 9. jula 1935. godine poslala Administracija „Glasa Valjeva”. Ima ih ukupno 19 od kojih je šest trgovaca; trojica kafedžija; učitelja, sveštenika i advokata po dva; lekar, pinter, Kolubarska banka i Udruženje trgovaca po jedan. Od njih 19 jedino je pretplatu za 1935 (50 dinara), izmirio učitelj Milivoj Paunović. Svi ostali su bili dužnici i to za 1934. i 1935: Mihailo Trifunović, pinter, Života Mihailović i Nikola Kovačević, advokati i Udruženje trgovaca. Za celu 1935. dugovali su: Vukosav Milićević, učitelj, Dragomir Obradović, Miša Dragićević i Cvetko Grujić, kafedžije, Života Đorđević, Žika I. Popović, Milan Petrović, Milan Todorović, Paja Arsenijević i Ostoja Tešić, trgovci, Kolubarska banka, dr Ljubivoje Mihailović, lekar, Ljuba Popović i Milan Tripković, sveštenici. Ispod spiska je napisano:

„Dragi Tripkoviću, Budi dobar te nam ovo pretplate pokupi i što pre pošalji, jer nas je štamparija stegla za gušu, pa hoće da udavi. S pozdravom Ned. S. Savić, urednik „Glas Valjeva”.

Kako je ova akcija uspela nije poznato. Slična situacija, sigurno je bila i u drugim mestima i samom Valjevu. Jer, „Glas Valjeva” je početkom 1936. godine privremeno prestao da izlazi, sve do 1940.