Početkom 20. veka

Položaj sela – Komanice su nad Mionicom, s istočne strane ovog sela. Kuće su rasturene po vencu, jarugama i padinama pojedinih bregova. Zemljište je od tercijernih glinaca i mergle, neravno i vrlo razvijeno. Glavnija uzvišenja su: Boljkovac do Popadića, Lipovac u sredini sela i Stubla nad Mionicom.

Izvora u selu ima dosta, ali nemaju opštih imena osim ovih: Stublina pod Stublom, Liplje na Lipovcu i Duboka. Glavni potoci, upravo jaruge, velikog obima, strmenitih strana i osipaju se, s nagibom severu Toplici, jesu: Maševac ispod Boljkovca i Lipovca i Dubočka jaruga ispod Stuble.

Zemlje i šume – Zemlje ziratne su po dolinama potoka i njihovim stranama. Zemlja je crnica vrlo rodna, vlažna i podesna za sve useve. U selu je nema dosta, te seljaci spuštaju se Toplici, gde imaju svoje livade i gaje stoku.

Šume ima u južnom delu sela i po Stubli, ali ipak nema je u toj količini, da je u stanju da podmiri sve domaće potrebe, s toga se mora kupovati sa strane, iz gornjih sela. U selu nema nikakvih zajednica.

Tip sela – Sam položaj sela, njegove dve jaruge, podelili su selo na džemate. Džemati su po kosama, a retko po njihovim stranama, udaljeni su jedan od drugoga toliko koliko su prostrane doline potoka. Džemati su: Brđani, po kosi nad Mionicom i s leve strane Dubočke jaruge, Stubljani u vrhu iste jaruge pod Stublom, Dubočani na desnoj strani Jaruge i Lipljani na Lipovcu.

U Brđanima su: Nastići (2 kuće), Jeremići (2 kuće), Popovići (1 kuća), Obradovići (3 kuće), Radovanovići (1 kuća), Boškovići (2 kuće), Živkovići (1 kuća), Petrovići (1 kuća), Markovići (1 k.), Đurići (2 k.), Živojinovići (1 kuća), Nenadovići (1 kuća), Blagojevići (1 kuća), Lazarevići (2 kuće), Aleksići (15 kuća), Marinkovići (1 kuća) i Vasiljevići (1 kuća). U Dubočanima su: Jelesijevići (2 kuće), Markovići (2 kuće), Kedžići (2 kuće), Živojinovići (1 kuća), Obradovići (2 kuće) i Uroševići (2 kuće). U Stubljanima su: Krstići (4 kuće), Ćirovići (1 kuća), Markovići (5 kuća), Joksići (2 kuće), Andrići (4 kuće), Liknići (1 kuća), Milisavljevići (2 kuće) i Prokići (2 kuće). U Lipljanima Papići (Pavlovići) (11 kuća).

U selu nema velikih zadruga, a slabo kad da je ovde i bilo većih zadruga, osim u Panićima. Nigde nema češćih deoba nego u ovom selu, što naročito pada u oči i susednim seljacima. 

Podaci o selu – U haračkim tefterima iz 1818. godine zapisano je, da je u ovom selu bilo 36 domova sa 47 poreskih i 104 haračkih ličnosti. Po/> popisu od 1866. god. bilo je 57 domova sa 359 stanovnika, dokle po popisu od 1874. god. bio je 61 dom sa 356 stanovnika. Po/> popisu od 1884. god. bilo je 62 doma sa 355 stanov., dokle po popisu od 1890. god. bilo je 72 doma sa 441 stanov. Po/> popisu od 1895. god. bilo je 72 doma sa 457 stanovnika, a po popisu od 1900. god. bio je 81 dom sa 500 stanovnika.

Godišnji priraštaj stanovništva od 1866. god. je 5,15, a procentni 1,30%.

Ime selu – Komaničani ne znaju ništa da pričaju o imenu svoga sela. Nu seljaci susednih sela, naročito stariji ljudi, počešće puta u govoru izjasniće se da Komaničani „nisu naši”, nego da su „neki drugi svet”, ali ovo ne umeju da objasne.

Imena mala su po mestima ili po nazivu brda. 

Poreklo stanovništva i osnivanje sela – Komanice su selo jedne porodice, čiji najstariji predstavnici znaju slabo da pričaju o sebi. Znaju samo toliko da su doseljeni. Ispitivanjem rodbinskih veza među pojedinim porodicama u ovoj oblasti, naišao sam na srodnike Komaničana i tek su ovi umeli objasniti način i vreme doseljenja svoje porodice. Komaničani ne spore srodstvo s Jelićima u Osečenici, a stariji Jelići pričaju da su Komaničani, uglavnom svi, i Jelići od 4 rođena brata, koji su se vrlo davno doselili iz krševitih krajeva gornjeg Lima/>/>, od Đakovice zbog arnautske obesti. Sva 4 brata bili su stočari, neobični za ove seljake, pa prvo se nastanili u Osečenici i posle 20 godina spustili se u selo Komanice 2 brata s decom od trećeg najstarijeg brata, koji je bio umro. Od zaostalog brata su Jelići u Osečenici, a od ova druga dva i sinovaca su Komaničani. Kad je ova seoba mogla biti, ne može se tačno odrediti.

Sravnjivanjem njihovog doseljenja sa doseljenjem poznatih porodica u susedstvu, kao da bi se moglo navesti da su se doselili u XVII veku, a može biti i ranije. U Komanicama ih ima danas u sve tri male, osim lipljanske, a prvo su se naselili na Brdu nad Mionicom i stara kuća bila je onde, gde je sadašnja Popovića kuća; u selu ih je 59 kuća, slave Sv. Dimitrija.

Obradovići u Dubočanima su s Divljake iznad Arilja, predak im se doselio kao sluga i prizetio u Komaničane; ima ih 2 kuće, slave Sv. Dimitrija; Blagojević, Živojinović i Nenadović su iz Dljina u Dragačevu, predak im prizetio se u Aleksiće: ima ih 3 kuće, slave Sv. Dimitrija. Obe ove porodice smatraju se kao pravi Komaničani i doseljene su posle 1820. godine.

Lipljani ili poznatije Osaćani i Panići doseljeni su oko 1809. god. od Gođevačke porodice u Zarubama, iz sela Gođevića u Osatu, doseljeni prvo kao majstori, pa tek posle preveli svoje porodice; danas ih je 11 kuća, slave Sv. Lazara.

Liknić je iz Rajkovića, sela ove oblasti, prizetio se u Komaničane, slavi Sv. Dimitrija; Lazarevići su iz susednog sela Rakara, prešli posle deobe na svoje imanje; ima ih 2 kuće, slave Sv. Luku; Marinković u Brđanima je iz Berkovca i prešao ženi na imanje, slavi Sv. Jovana; Ćirović je iz Štrbaca u St. Vlahu doselio se kao sluga, slavi sv. Jovana; Vasiljević u Brđanima je iz Rudog u Polimlju i slavi Sv. Jovana. Svi ovi doseljenici su od sedamdesetih godina prošlog veka.

U Komanicama je 81 kuća od 7 porodica.

Zanimanje stanovništva – Komaničani se zanimaju svima privrednim zanimanjima, kojima i ostali seljaci ove oblasti. Rade zemlju u dovoljnoj meri i ona im podmiruje potrebe, gde ponešto pretiče i za prodaju. Na rogatu stoku obraćaju poveću pažnju, naročito što im daje dobar prihod i služi za teglenje. Zbog toga što je selo sa malo zemlje, u poslednje doba mnogi se Komaničanin odvažava, te odlazi iz sela i ne vraća se. Podosta ih uče zanate, pa se posle raseljavaju i tim putem.

Pojedinosti o selu – Komanice su sastavni deo gornjotopličke opštine u srezu kolubarskom. Sudnica je u G. Toplici, a škola i crkva u Mionici. Groblje je zajedničko i po dnu sela. Nemaju zajedničke preslave.